Konferencija o srpsko-hrvatskom dijalogu
- Detalji
- Hitovi: 490
Zagreb, 13. listopada 2014. - Njemačka liberalna zaklada Friedrich Naumann za slobodu, u Novom Sadu je 11. listopada organizirala prvu konferenciju na temu „Srpsko-hrvatski dijalog". Političku akademiju HNS-a predstavljao je politički analitičar i koordinator 5. odjela, Odjela za javnost Davor Gjenero.
Riječ je o projektu poticanja političkog dijaloga među dvama društvima i političkim arenama, koji je svojevrstan nastavak projekta „Dijalog istoričara/povjesničara", što ga je Zaklada organizirala u devedesetima i ranim dvijetisućitima.
Jedan od zaključaka projekta „Dijalog povjesničara" upravo je to kako je za pomirenje dvaju društava nužno njihovo suočavanje s novijom poviješću, ali da ga svako društvo mora obaviti samo, kako bi ono bilo svojevrsno ishodište za politički dijalog.
Sudionici skupa suglasili su se da je proces europeizacije - dakle, sustavno preuzimanje onih vrednota koje su u Zapadnoj Europi uspostavljene nakon Drugoga svjetskog rata sljedeće: definiranje vrijednosti pozitivnog prava i zaštite ljudskih prava, integriranje ekonomija, uspostavljanje kompatibilnih političkih sustava te pomirenje i politička integracija zasnovana na tim načelima – pretpostavka za uspostavljanje stabilnoga pragmatičnog dijaloga među državama.
U uspostavljanju pretpostavki za takav dijalog liberalno-demokratske su političke vrednote superiorne u odnosu na druge političke svjetonazore, a napredovanje Srbije u procesu pristupanja Europskoj uniji otvorit će perspektivu za osnaženje komunikacije dvaju društava.
Sudionici su se suglasili da je dijalog Hrvatske i Srbije daleko lakše uspostaviti, da je povjerenje među državama daleko lakše graditi, nego „dijalog među nacijama". Hrvatska je, kao članica EU vitalno zainteresirana za europeizaciju svoga susjedstva, pa i za pristupanje Srbije EU. Hrvatska sigurno neće institucionalni dijalog Srbije s EU otežavati ili blokirati isticanjem bilateralnih problema koji nemaju veze s „acquis communautaire", ali će insistirati na dosljednom uvođenju načela acquisa u pravni sustav Srbije.
Proces pristupanja svake države Europskoj uniji jača njene kapacitete u vladavini prava i zaštiti ljudskih prava, te prava svih manjinskih skupina u društvu. Raspravljalo se i o položaju manjinskih zajednica u obje države, a pokazalo se da sudionici smatraju da bi pitanje zaštite manjina i sustavna politika opstruiranja provođenja preuzetih obveza u manjinskoj zaštiti mogli postati ozbiljni problemi u pristupnom dijalogu Srbije.
Sudionici skupa su skeptični prema svim inicijativama utemeljenima na strukturiranju bilateralnih odnosa u čvrste okvire, poput izgradnje sustava suradnje nalik onome nordijskom. Zalažu se za pragmatičnu suradnju, za to da oba društva, svako za sebe, moraju rješavati svoje unutarnje probleme, upravo po obrascu koji je sugerirao „Dijalog istoričara/povjesničara", a da je poželjno da se i na razini građanskog društva, a i na institucionalnoj, zemlje međusobno ispomažu. Hrvatska je politika, zahvaljujući svojoj liberalno-demokratskoj ministrici vanjskih poslova definirala tri stupa svoje politike u Europskoj uniji, a jedan od njih je europeizacija hrvatskog susjedstva. O tim prioritetima uspostavljen je konsenzus u hrvatskoj političkoj areni i oni se neće mijenjati promjenom administracija, što predstavlja važnu pretpostavku hrvatskog utjecaja na politiku u susjedstvu, a i svojevrsnu obvezu za poticanje dijaloga u regiji.
Suglasili su se da nije dobro apostrofirati suradnju Beograda i Zagreba kao „ključ stabilnosti regije" već da valja zagovarati matričnu ravnopravnu suradnju među zemljama i društvima u regiji. Međunarodna se zajednica vrlo snažno angažirala na dijalogu Srbije i Kosova, i taj je dijalog počeo davati rezultate, što je izrazito važno za političku stabilnost Balkana, a dijalog Hrvatske i Srbije mogao bi doprinijeti ubrzavanju procesa europske integracije Srbije.
Raspravljalo se i o medijskim politikama, medijskom kreiranju slike u Hrvatskoj i Srbiji o onom „drugom" društvu te o ulozi medija koji su bili „uspješni" u stvaranju pretpostavki za ratni sukob, ali su manje „uspješni" u kreiranju pretpostavki za pomirenje. Dogovoreno je da se dijalog nastavi o pitanjima oblikovanja školskih programa i o školskim udžbenicima, te o problemu izostanka lustracije u oba društva, što bi bila pretpostavka za izgradnju stabilnih demokratskih institucija i demokratske političke kulture.










