Zagreb, 21. siječnja – „U situaciji harmoniziranja s Europskom unijom od nas se traži i naši su ciljevi viša razina zaštite ljudskih prava i viši demokratski standardi uz, istodobno, strožu migracijsku politiku i kontrolu nad tražiteljima azila. Istovremeno smo u situaciji garantiranja viših standarda ljudskih prava i striktnijih kontrola i kriterija za imigrante i traženje azila unutar Hrvatske", istaknula je potpredsjednica HNS-a prva potpredsjednica Vlade i ministrica vanjskih i europskih poslova Vesna Pusić na okruglom stolu Političke akademije HNS-a na temu „Useljenička politika".
„Što se Hrvatske tiče, interes je imati više ljudi, s obzirom da smo slabo naseljeni, pod pretpostavkom uspješnog gospodarstva. Istovremeno naš su interes i sigurnost, stabilnost i neuvođenje konflikata i opasnosti u zemlju, pod pretpostavkom da smo sposobni ljude koji dođu u Hrvatsku uspješno integrirati u naše društvo", rekla je Pusić dodajući kako integriranje uključuje više od samo formalnih prava, odnosno obrazovanje, zdravstveno osiguranje, politiku stanovanja i fleksibilizaciju i otvorenost društva.
Migracijska politika bila je jedan od uvjeta koje smo ispunili prema EU, podsjetila je Vesna Pusić, a obuhvaća sedam glavnih područja: vizna i statusna pitanja stranaca, hrvatsko državljanstvo, azil, integracijsku politiku, neregularne migracije i iseljeništvo iz Hrvatske.
„Harmonizirati zakone, uskladiti statistike i uspostaviti institucije nije lako, ali to je lakši dio posla, zahtjevniji je dio posla onaj u kojoj je mjeri hrvatsko društvo spremno i sposobno živjeti u toj promijenjenoj situaciji i iskoristiti to kao pozitivnu priliku za otvaranje i pristojniji život za sve, a ne kao prijetnju da se zatvori i postane diskriminatornije, manje slobodno i negativno", rekla je Pusić.
Jer staro je pravilo, podsjetila je potpredsjednica HNS-a, da su najosjetljivije skupine najbolja mjera za kvalitetu ljudskih i građanskih prava u jednoj zemlji. Pusić je zaključila da je današnja rasprava mali doprinos tome što znači iskoristiti tu novu situaciju za „hrvatsko društvo na višoj razini otvorenosti i slobode umjesto hrvatskog društva uvučenog u puževu kućicu".
O aktualnom stanju na hrvatskom tržištu rada i zapošljavanju stranaca progovorila je stručnjakinja za tržište rada Sanja Crnković - Pozaić, koja je kazala da Hrvatska mora svjesno i trajno inicirati imigraciju za ona znanja i vještine koje će pomoći u našem razvoju.
Spomenula je pritom i konkretna područja gdje bi moglo doći do nedostatka radne snage, jer nema dovoljno mladih ljudi koji bi mogli zamijeniti one koji idu u mirovinu. Među njima su poljoprivreda i prehrana, geologija, nafta, kemija, tekstil i koža, graditeljstvo, promet i logistika.
Zamjene, kazala je Crnković - Pozaić, mogle bi se tražiti među nezaposlenima i neaktivnima, no i tu postoji problem dobi tih ljudi, ali i razine obrazovanja, jer, kako je kazala, većina takvih ljudi nije spremna na doškolovanje.
„Hrvatska nema dovoljno sredstva i kapaciteta da takav problem riješi u kratkom roku. Ograničeni smo i time što ne znamo buduće potrebe na tržištu rada i zbog toga imigracijsku politiku trenutačno ne možemo definirati i možemo govoriti samo općenito", kazala je Sanja Crnković - Pozaić.
"Efikasna imigracijska politika mora se temeljiti na analizama budućih potreba tržišta rada, prognozama potražnje za znanjima i vještinama po sektorima i djelatnostima, fokusu na srednjoročne neusklađenosti između ponude i potražnje i ciljanom odabiru kvalifikacija i zanimanja koja bi mogla dinamizirati tržište rada. Potrebno je podignuti znanstvena istraživanja na višu razinu, ubrzati reformu obrazovanja i ojačati kapacitet za razvoj novih tehnologija", zaključila je Crnković – Pozaić.
Siniša Rodin s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu govorio je o temi azila, povratka i izručenja. Govoreći o problemu imigracije naglasio je kako postoje brojne norme koje Hrvatska treba usvojiti, tzv. direktive o povratku i izručenju trećim državama. Također, potreban je intelektualni zaokret, reducirati ksenofobiju i naglasiti prednosti imigracije.
„Nužno je prestati razmišljati o imigraciji isključivo kao o problemu. Tu se radi o srazu domaćih i nacionalnih interesa naspram europskih interesa o čemu govore među ostalim Europska konvencija o zaštiti prava azilanata, i Ženevska konvencija. Direktive se moraju usvojiti odnosno implementirati u hrvatsko zakonodavstvo. Kroz spomenute europske direktive stvara se mogućnost ostvarivanja prava u bilo kojoj državi članici EU", kazao je Rodin.
Temeljne obveze direktive su materijalna i procesna prava koja država mora poštovati. To je već spomenuti primjer da država članica EU ne smije izručiti trećoj državi tražitelja azila, ukoliko mu u toj državi prijeti neljudsko tretiranje ili čak gubitak života. Brojne države EU imaju problem po pravnom pitanju imigracije i azila. Naime, postoje institucije koje uređuju azil i koje uređuju izručenje. Obzirom da postoji problem u komunikaciji te dvije grane jurisdikcije, cijela situacija oko izručenja postaje složenijom", nastavio je Rodin.
Govoreći o praksi sudova istaknuo je da praksa hrvatskih sudova ima selektivne sljedove. Primjerice, ako je neka osoba imala javni govor u nekoj državi, a za taj je govor osuđena i postoji mogućnost „premlaćivanja" u zatvoru, tada Republika Hrvatska ne smije izručiti takvu osobu trećoj državi. Hrvatski sudovi se, nažalost fokusiraju na neke druge stvari - državljanstvo ili slične obrasce. Azil može biti zapreka izručenju, a to se u Hrvatskoj ne vidi.
„Izručenje ima prednost nad azilom, iako ne bi trebalo biti tako, već bi se trebalo supstancijalno analizirati. Utrošen je golem trud hrvatskih institucija za uređivanje imigracijske i azilantske politike, međutim, posao još nije priveden kraju", zaključio je Siniša Rodin.
Goranka Lalić Novak govorila je o pravu na azil u praksi, odnosno o metodama ograničavanja pristupa sustavu azila.
Istaknula je pristup fizičkom teritoriju, jer Republika Hrvatska ne dozvoljava azil u veleposlanstva ili konzulate, zatim zabrane vraćanja u zemlje u kojima tražiteljima azila prijeti opasnost zbog koje i traže azil, zabrane kažnjavanja za nezakonit ulazak ili boravak, pristup postupku utvrđivanja izbjegličkog statusa – prihvaćanje namjere, izbjegavanje ograničavanja slobode kretanja tražitelja azila te poštivanje temeljnih ljudskih prava i ljudskog dostojanstva.
Također, navela je i metode ograničavanja pristupa sustavu azila, koje se odnose na viznu politiku, sankcioniranje prijevoznika, sporazume o vraćanju, presretanja na kopnu i moru te neprihvaćanja, odnosno neprepoznavanje namjere za traženjem azila.
„Pristup postupku utvrđivanja izbjegličkog statusa ovisi o prepoznavanju policijskog službenika da osoba traži azil. Upravo je policijski službenik u tom trenutku ključna osoba za neprihvaćanje ili neprepoznavanje namjere za traženjem azila", naglasila je Lalić Novak.
„Želimo li dobro sebi, veće blagostanje i brži društveni razvoj, moramo stvoriti uvjete u kojima će stranci željeti doći k nama. Moramo im dati dobre mogućnosti za djelovanje i omogućiti im da se ovdje dobro osjećaju. To znači da moramo, uz socijalnu i stambenu politiku, aktivno nastojati stvoriti i multikulturalno ozračje i aktivnu asimilaciju. To bi nas učinilo ekonomski i kulturno bogatijima. Ako to nismo sposobni ili ako to ne želimo učiniti, onda sami sebi blokiramo društveni razvoj", zaključio je voditelj 5. Odjela Političke akademije HNS-a (odjela za javnost) i politički analitičar Davor Gjenero koji je otvorio i moderirao okrugli stol Političke akademije.
U raspravi nakon izlaganja svih govornika okruglog stola sudjelovali su Emina Bužinkić iz Centra za mirovne studije, Zoran Pusić, predsjednik Građanskog odbora za ljudska prava, Jasna Barberić, viša pravna savjetnica Odjela za azil, migracije i apatridnost pri UNHCR-u, Drago Župarić iz Instituta za migracije i narodnosti, Sunčanica Skupnjak Kapić i Davorko Vidović iz Hrvatske gospodarske komore te Tena Šimonović Einwalter iz Ureda pučkog pravobranitelja.
Svi prisutni pozdravili su inicijativu Političke akademije HNS-a te izlaganja na okruglom stolu.